Amfibijska kuća / 2005. Master Class Flood resistant house / NAi / Rotterdam

Mentor: Tonči Žarnić, dipl. ing. arh.

Globalno zatopljenje, prirodne katastrofe i utjecaj čovjeka na prirodni okoliš postaju dio globalnog diskursa šezdesetih i sedamdesetih godina pojavom Pokreta za zaštitu okoliša (Environmentalism) koji je kulminirao 1970. godine prvim Danom planete Zemlje.

2005. godine organizarno je 2. Arhitektonsko bijenale u Rotterdamu (IABR) s temom ‘‘The Flood‘‘ fokusirano na temu vode i arhitekture u Nizozemskoj, ali i u svijetu. Oko 18% površine Nizozemske sačinjava voda, a veliki dio zemlje se nalazi ispod razine mora. Poplave su dio nizozemske povijesti od 1134. godine i razlog su kultiviranja krajolika polderima. Sve češće pojave poplava svuda u svijetu imaju za posljedicu kroz proračune i statističke podatke predviđanja budućnosti kroz kartografske i druge prikaze.

Predzadatak Master Class-u bio je osmisliti kuću otpornu na poplavu. U isto vrijeme kuća je morala funkcionirati u današnjem vremenu kada poplave nema.
Kuća preispituje tri vremenska razdoblja: sadašnjost, blisku i daleku budućnost kroz temu održivosti i temu jedne kuće i njeno umnažanje, tj. grupiranje. Zamišljena je kao kocka 10x10 m s ovojnicom od saćaste konstrukcije debljine 1 m.

U današnjem vremenu kuća je smještena na vlasnički određenu ''zemljanu parcelu''. Urbanizam takvih kuća nastao je gomilanjem ''zemljanih parcela'' po pravilu propisanom nadređenim urbanističkim planom. Ovojnica smještava sve funkcije koje opslužuju unutrašnji maksimalno slobodan prostor. Ista ta ovojnica jasno definira vanjski i unutarnji prostor. Kuća je većim dijelom ovisna o javnoj infrastrukturi i prema tome je samostalno neodrživa.

Bliska budućnost je onaj vremenski period kada počinju intenzivnije poplave i kuća mora moći funkcionirati kao plutajući objekt. Fokus čovjeka više nije na ''imanju'' nego na preživljavanju što prisiljava kuće da formiraju grupe plutajućih objekata još uvijek djelomično ovisnih o ostacima javne infrastrukture. Ostala infrastruktura potrebna za život kao što su struja, pitka voda, hrana itd. proizvodi se u samoj kući, točnije u njenoj ovojnici. Funkcije nekada smještene u ovojnici ulaze u slobodni prostor unutrašnjosti kuće.

Daleka budućnost obrađuje period distopijskog scenarija kada zagađenje zraka postaje toliko da je život ljudskih bića na površini nemoguć, a kopno zbog ''svjetske poplave'' postaje mit. Jedini poznati i mogući oblik života postaje onaj pod vodom. Kuća postaje samo jedna komora podmornice koja se potapa punjenjem ovojnice vodom i postaje dio samodrživog organizma. Planktoni kao svjetlo, električne jegulje kao struja, alge i ribe kao hrana samo su dio scenarija smještenog u ovojnici koja omogućava samodrživost jedne komore podmornice.