Društveno-kulturni centar Hartera / 2015. prostorno-programska studija
Autori: Ida Križaj Leko, mag. ing. arch., dr. sc. Idis Turato, dipl. ing. arh.
Suradnici: Jakov Matas, bacc. arch., Maja Persić, mag. ing. arch.
Programski suradnici: Damir Batarelo (SUM), Davor Mišković (Drugo more), Damir Martinović Mrle (KLJB) i Vanja Kauzlarić (RiRock)
Projekt je financirala Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva u sklopu programa Prostori (su)djelovanja
Linkovi: vizkultua
Arhivski nacrt tvorničkog kompleksa iz 19. stoljeća - precrtan i autorski obrađen
Povijesno - prostorni značaj te detektiranje vrijednosti postojećeg stanja
Velik je i svestran značaj osnutka riječke Tvornice papira i njezina rada i razvoja kroz povijest. Utemeljena u doba kada je u Rijeci bio gotovo posve zamro privredni život, ona je značila početak novog gospodarskog uspona Rijeke, što je bio prekinut francuskom okupacijom i prvim razdobljem austrijske restauracije. Dokaz tome je interes što ga je pokazao strani kapital kada je Adamić prodao Tvornicu, nedugo poslije njenog osnutka. Tako je Rijeka, tada vrlo siromašna, privukla engleski (Smithov) i francuski (Meynierov) kapital, koji se do polovice stoljeća stalno uvećavao. U svom 150 godina neprekidnom radu, riječka je Tvornica papira omogućavala opstanak sve većem broju radnika, od njih desetak u samom početku do čak tisuće. No ne samo njima, nego i mnogima izvan Tvornice, u lancu što je njezine proizvode vodio do potrošača. Takav dugotrajan rad u jednoj tvornici stvorio je radnicima određen osjećaj obostrane pripadnosti - još mnogo prije nego što je Tvornica poslije oslobođenja stvarno predana radnicima da njome sami upravljaju.
Tvornica papaira 1925. godine / izvor: internet
Nekada proizvodno vrlo napredno područje s velikim brojem radnika, što je uključivalo i veliki protok ljudi, danas se koristi privremeno i povremeno. Ono što je ostalo skoro netaknuto od nekadašnjeg radnog i životnog prostora je impresivna arhitektura velikog prostornog i organizacijskog potencijala. Njena apsolutna komunalna isključenost od gradskih priključaka predstavlja njen najveći tehnički problem, a možemo reći da je baš taj problem sačuvao ovaj prostor i arhitekturu od mogućih devastacija i stihijskih preinaka.
Pozicija samog područja kao 'crne rupe' grada na granici divljine i urbanosti još je jedan od izazova stavljen pred sve dionike ove studije. Glavno pitanje koje je potaknula prezentiran način razmišljanja je: 'Kako prostor 'kraja grada' učiniti atraktivnim i ravnopravnim dijelom centra Rijeke udaljenim samo 1,5 km od njenog centra?'
Počevši promišljanje samo kroz zgradu velike i male dvorane Marganova na južnoj obali Rječine uvidjeli smo da segmentirani pristup problemu stvara nove zamke i potencijalno još veće probleme. Proširenje studije na cijelo područje južne i sjeverne strane obale Rječine nakon zgrade Stare tvornice papira omogućilo je stvaranje održivog rješenja. Ono uključuje zgradu Parafinke, zgradu bivših stanova Marganovo vlasnika Peje Kovačavića i zgrade male i velike dvorane Marganovo, uključivo cijelom dužinom s akvaduktom. Arhitektonski pristup zgradama s južne strane Rječine sveden je na njihovo uvođenje gotovih i montažno fiksiranih elemenata koji upotpunjuju sadržaje bez većih građevinskih intervencija. Zgrade sa sjeverne strane zbog zahtjevnijeg sadržaja djelomično interijerskim zahvatima mijenjaju temeljne zahjteve građevine, ali ne ugrožavajući stabilnost konstrukcije. Uključujući sve 4 zgrade s akvaduktom kao cjelinom Društvenog-kulturnog centra Hartera sav vanjski prostor se proširuje i intenzivira kao produženi boravci i terase svake od njih. Održiva mobilnost kroz nemotorizirano kretanje područjem potencirano je i uređenjem ''riječke šetnice'' koja se nastavlja uz kanjon Rječine do Matešićevih mlinova.
Značaj Društveno - kulturnog centra
Razvoj Društveno - kulturnog centra je nastavak kontinuirane suradnje Odjela za kulturu grada Rijeke i organizacija civilnog društva. Razvoj i jačanje kapaciteta nezavisne i studentske kulturne scene jedan je od osam glavnih prioriteta ''Strategije kulturnog razvitka Grada Rijeke 2013.-2020.'' koji je definiran kroz niz javnih rasprava tijekom 2012. godine, a verificiran je od strane Gradskog Vijeća u travnju 2013. godine.
U tome kontekstu, Grad Rijeka svojim aktivnostima nastavlja razvijati ideju promjene koja se tiče načina upravljanja gradskim kulturnim resursima, infrastrukturom i dalekosežnosti planiranih strateških promjena unutar kojih će kultura preuzeti aktivniju ulogu u procesu urbanog preobražaja i iskoristivosti postojećih resursa radi nužnih promjena u daljnjem razvoju kulturnih politika. Drugim riječima, ''Strategija kulturnog razvitka grada Rijeke 2013-2020'' je odredila smjer razvoja aktivnosti unutar kojih koncept društveno-kulturnog centra nastavlja daljnju razradu dvaju specifičnih ciljeva, a to su: obnova kulturne infrastrukture u vlasništvu grada i potpora razvoju nezavisne scene.
Prostorno - planerski koncept
Glavni instrument za predložena rješenja područja obuhvaćenim studijom je urbana regeneracija. Urbana regeneracija se smatra instrumentom održivog razvoja. Održivi razvoj podrazumjeva strukturne promjene kako u načinu proizvodnje tako i načinu života. Ekonomski razvoj, socijalna kohezija i zaštita okoliša su tri nerazdvojiva stupa razvoja. Korištenjem postojećih stvorenih resursa - graditeljskog nasljeđa i njegvom koncentracijom, rehabilitacijom i rekonstrukcijom, istovremeno se podiže standard u širem prostoru. Krajnji cilj vodi ka zapolenosti, socijalnoj jednakosti i ekonomskom blagostanju.
Stvarajući zatvoreni održivi krug koji čine kulturni, društveni, ugostiteljski, stambeni i proizvodni sadržaji tema Centra predloženim programom je upotpunjena. Prema zgradama promatranog područja programska organizacija je slijedeća:
1. Parafinka – Centar proizvodnje i ponovne uporabe
Studio zvuka kontinuirano bi održavao edukacije i vježbe različitih oblika glazbe. Ovaj odjeljak je zamišljena za razvoj nove generacije DJ-a, tehničara i ostalih.
Kontrolirana proizvodnja hrane danas je jedna od ekološki najprihvatljivijih i ekonomski najisplativijih načina poljoprivrednog uzgoja. U isto vrijeme, zbog prostorne nezahtjevnosti i tehničke jednostavnosti nezemljani uzgoj sve je veći trend i poticaj baš ovog sadržaja da naseljava napuštena ili degradirana područja gradova. Prozvodnja pive 'Hartera' od kvalitetne riječke vode i aeroponički uzgoj zdravih i funkcionalnih kultura u istoj vodi međusobno se nadopunjuju. Proizvodi koji se proizvode plasirani su u 1.2. ugostiteljskom objektu Parafinke, privremenoj eko-tržnici uz obalu Rječine, ali i glavni su opskrbljivač svih sadržaja na području Hartere. Mogućnost jednostavnog pregrađivanja prostora omogućava postojećim malim i srednjim lokalnim poduzetnicima korištenje uvedene tehnologije i naseljavanje ovog prostora.
Biodizel postrojenje sa skladištem omogućavalo bi razvoj patenta proizvodnje energije iz potrošnih ulja skupljenim kako u ugostiteljskim objekitma na području Hartera tako i šire. Ovo postrojenje pretpostavlja proizvodnju 500L biodizela u 2 sata.
2. Stambeni kompleks Peje Kovačevića - smještajni kompleks
Povijesno namjenjena stanovanju nekadašnjim radnicima Tvornice papira, idealna je za suvremenu nadogradnju u smještaj budućih zaposlenika Društvano-kulturnog centra Hartera kao i za privremeni smještaj tipa umjetničkih rezidencija sudionika budućih edukativnih i kulturnih događanja. Ovo ne isključuje hostelski način najma koji je osnov ekonomskoj isplativosti.
Za prostornu organizaciju iskorištena je već postojeća podijela prostora s centralnim hodnikom u dvije zgrade gdje je svakoj sobi omogućeno danje svjetlo i vlastita kupaonica. Postignuti smještajni kapacitat je cca 50 kreveta i 2 apartmana. Uz smještaj i sve prateće sadržaje ovakve namjene kompleks uključuje i ugostiteljski objekt u prizemlju koji funkcionira kao nadopuna ugostiteljskom objektu u Parafinci.
Uz revitalizaciju građevina, posjed Peje Kovačevića koji se širi prema sjevernom brdu obnavlja se u tradicijski vrlo relevantan toponim bakarskih vinograda. Poljoprivredna proizvodnja nadogradnja je ponudi ove građevine kao nove atraktivnosti, ali i obogaćenju škrtog krajolika kanjona Rječine.
Velika dvorana Marganovo - Centar izvedbenih umjetnosti
Naglasak ove građevine je na nezavisnoj izvedbenoj sceni koja za sada nema stalni prostor za probe izvedbenih umjetnosti. Zbog svoje veličine i neekonomičnosti postojeća građevina je osmišljena u 3 faze koje su ovisne o mogućnostima održavanja njenih stanovnika. Konstruktivno vrlo stabilna, ali i fleksibilna, dvorana je podijeljena u 3 podjednako velike dvorane. 1. faza izvedbe je dvorana od cca 200 m2 odijeljena dvostrukom pregradnom zavjesom koja je toplinski i zvučni 'zid' od ostatka dvorane. Dvorana je opremljena i montažnim teleskopskim tribinama jednostavnim za ručno upravljanje. Uz prostor izvedbe, uz nju se veže i dvoetažni prostor ispod svodova gdje prizemlje čini prostor koji opslužuje dok se na katu nalaze uredi s komunikacijskom galerijom. Vremenska i sadržajna dinamika omogućiti će daljnje širenje dvorane koja ima još 2 faze proširenja. Glavna ideja je da sav i sadržaj bude polivalentan te da se dvorana može pretvoriti u gigantsku galeriju s jedne te festivalski prostor s druge strane, tj. da se u jednom prostoruorganizira koncert za 500 ljudi, dok s druge strane dvorane priprema nova kazališna produkcija ili održava sat zumbe. Svi prostori su prilagođeni osobama s invaliditetom i teške pokretljivosti.
Mogućnost kombinacija podijela i korištenja prostora velike dvorane Marganovo pokazana su u slijedećim prilozima.
Mala dvorana Marganovo - konferencijski i administrativni dio
Ulazni hal male dvorane uključuje manji ugostiteljski prostor s potrebnim skladišnim i sanitanim prostorom. Ovaj ugostiteljski objekt vezan je s privremenim šankom na terasi velike i male dvorane Marganovo. Na ulazni hal se nadovezuje manji prezentacijski i konferencijski prostor koji se može koristit za manje koncerte, okrugle stolove, edukacije itd. Nekadašnji stan i terasa ostaju uredskim montažnim prostorijama tako da je u svakom trenu zbog vremenskih i sadržajnih dinamika omogućena prenamjena i razmještaj.
Terasa velike i male dvorane Marganovo zadržava svoju postojeću prostranost i koristi se ravnopravno za sadržaje koji mogu funkcionirati u nekondicioniranim uvjetima.
